Srpska pravoslavna crkva i vernici danas, 16. novembra, obeležavaju Đurđic, jednu od najčešćih slava srpskih porodica.
Po hrišćanskom učenju, Sveti Georgije prvi je u redu svetih ratnika sa štitom i krstastim mačem.
Svetog Georgija, ili Svetog Đorđa/Đurađa – kako u narodu zovu ovog sveca, pravoslavni Srbi slave dva puta u godini.
Sveti Đorđe, odnosno Đurđevdan, slavi se u proleće, na dan njegovog stradanja u vreme rimskog cara Dioklecijana, 23. aprila po starojulijanskom, odnosno 6. maja po gregorijanskom kalendaru.
U hramovima Srpske pravoslavne crkve danas se obeležava Đurđic. To je jedna od najčešćih slava srpskih porodica. Na ovaj dan Crkva praznuje prenos moštiju Svetog Đorđa iz Nikomidije u grad Lidu Palestinsku.
Svetog Georgija Crkva pominje kao velikomučenika i borca za hrišćanstvo. Sveti Georgije, koji je kao Hristov vojnik odbio poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana, ističući da se ne plaši da umre za svoju veru, pogubljen je 303. godine.
Propovedao je novozavetnu veru i, po predanju, čak je i carevu ženu Aleksandru uspeo da preobrati u hrišćanstvo.
Oboje su osuđeni na smrt odsecanjem glave, a predanje kaže da je carica preminula pre izvršenja carske naredbe.
Na pravoslavnim ikonama i srednjovekovnim freskama, Sveti Đorđe predstavljen je kako na konju, u vojvodskom odelu, krstastim mačem ubija aždaju, koja je simbol paganske vere. Na ikonama za praznik predstavlja se kao pešak u stojećem stavu, sa kopljem ili mačem u ruci.
U pravoslavnim manastirima Sveti Georgije je prvi u redu svetih ratnika sa štitom i krstastim mačem.
Prema verovanju, na Đurđic ništa se ne sme izneti iz kuće, jer će u suprotnom cele godine biti samo rashoda bez prihoda.







