Srpska pravoslavna crkva i vernici 26. novembra obeležavaju praznik posvećen Svetom Jovanu Zlatoustom, velikom svetitelju i reformatoru koji je poznat i kao najčuveniji propovednik u istoriji crkve.
Rođen je u Antiohiji, gde je studirao bogoslovlje u sklopu škole biblijske egzegeze kojom je rukovodio Diodor Tarsijski. U Antiohiji je rukopoložen u čin đakona i sveštenika. Kao đakon piše „O sveštenstvu“, delo neprevaziđeno do danas, a kao sveštenik posvetio se propovedničkoj službi. Propoveda svakodnevno, na određene teme, ali naročito o ličnoj i društvenoj etici, braneći siromašne i izrabljivane, osuđujući bogate i one koji drže vlast.
Ubraja se u Sveta tri jerarha, a nadimak Zlatousti dobio je zbog svojih retoričkih sposobnosti. Za episkopa carigradskog izabran je 397. godine, nakon čega ulazi u sukob sa Evtropijem, ministrom dvora cara Arkadija, kao i sa caricom Evdoksijom, jer je predlagao potpunu reformu načina života, kako u crkvi tako i na carskom dvoru. Zbačen je sa prestola 402. godine, a carica Evdoksija ga progoni u Kukuz, gde je umro 407. godine. Odatle piše najveći deo pisama, među kojima i onih sedamnaest Pisama Olimpjadi.
Njegove svete mošti su krstaši 1204. odneli iz Carigrada u Rim (Vatikan), gde su počivale sve dok 2004. dogovorom nisu ponovo vraćene u Carigrad (Istanbul).
Sveti Jovan Zlatousti se smatra jednim od najučenijih svetitelja, pa se veruje da na današnji dan valja uzeti neku knjigu i iz nje pročitati makar deo.
Na ovaj praznik, prema verovanju žene ne treba da u ruke uzimaju vunicu, konac ili igle.
U mnogim srpskim porodicama ovaj svetac slavi se kao krsna slava.