Šta predstavlja urbana mobilnost, kakva je saobraćajna infrastruktura na teritoriji grada Bora, ali i drugih gradova u Timočkoj Krajini, kakvo je stanje bezbednosti na istoku Srbije i šta sve treba da se uradi kako bi gradovi bili bezbedniji za sve učesnike u saobraćaju… na ova pitanja odgovara master inženjer saobraćaja Igor Velić.
– Šta je održiva urbana mobilnost i kako do nje?
„Ulica je osnovni arhitektonski prostor grada i nije namenjena samo za kretanje motornih vozila, već i za kretanje ostalih učesnika u saobraćaju. U celoj Timočkoj Krajini, a i u celoj Srbiji imamo taj problem što se saobraćajna infrastruktura više prilagođava motornim vozilima, nego ostalim učesnicima u saobraćaju, a urbana mobilnost je upravo to, da se prostor da i ostalim učesnicima u saobraćaju, kao što su pešaci i biciklisti, osobama sa ivaliditetom, starijim licima i majkama sa decom u kolicima. Održiva urbana mobilnost je politička mera koja olakšava kretanje svih učesnika u saobraćaju”, kaže Igor Velić, master inženjer saobraćaja iz Udruženja „Sigurne staze“.
– Možete li nam reći više o vašem projektu „Staze urbane mobilnosti na teritoriji grada Bora”?
„U sklopu projekta ’Staze urbane mobilnosti na teritoriji grada Bora’ izgradili smo prvu web platformu za urbanu mobilnost, prva ovakve vrste platforma na teritoriji jugoistočne Evrope. Više o tome može se saznati na mobilitybor.com. Bor ima mnogo lošu infrastrukturu, jer nedostaje pešačka infrastruktura, biciklistička infrastruktura. Saobraćajnice u Boru nisu pristupačne za osobe sa invaliditetom, kao i za starija lica. Nama je cilj kroz ovaj projekat bio upravo to: da se srede zone škola, da se formiraju sigurne staze za decu, da se formiraju zone 30 i parking mesta za bicikliste.”
– Koje ste sve inicijative podneli Gradskoj upravi u Boru?
„Prva inicijativa nam je bila za unapređenje biciklističke infrastrukture, druga inicijativa nam je bila uređenje zona škola, jer u svakoj zoni ima preko pet problema. Treća inicijativa nam je bila da Bor dobije Strategiju za bezbednost saobraćaja, ali nije samo Bor u pitanju, generalno mnogi gradovi u Timočkoj Krajini nemaju tu Strategiju, koja je obavezan dokument. Imamo sad inicijativu da se formiraju zone 30 i zone usporenog saobraćaja i inicijativu da se promeni odluka o tehničkom regulisanju saobraćaja i da Bor usvoji Plan održive urbane mobilnosti.”
– Nedavno ste prezentovali projekat na Međunarodnoj konferenciji „Bezbednost saobraćaja u lokalnoj zajednici” i u Domu Narodne Skupštine Republike Srbije, kakvi su Vaši utisci?
„Na poziv Kancelarije za IT i eUpravu i Ujedinjenih nacija, u organizaciji Odbora za nauku i tehnološki razvoj, bili smo pozvani da prezentujemo dva projekta koji se tiču urbane mobilnosti. Projekti su dostupni na mobilitybor.com, pristupacnostbor.com i sigurnestaze.com. Projekti se vezuju za ciljeve upravo proglašene dekade bezbednosti saobraćaja (2021. do 2031. godine) od strane Ujedinjenih nacija, kao i za jedan od ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija koji nosi naziv ’Održivi gradovi i zajednice’ koji ima za cilj stvaranje održivih gradova – gradova koji su pristupačni, sa dobrim sistemom javnog prevoza, biciklističkom i pešačkom infrastrukturom i velikim brojem zelenih površina. Što se tiče projekata imamo podršku Odbora za nauku, obrazovanje i tehnološki razvoj, Ujedinjenih nacija, Odbora za informatičko društvo, Kancelarije za IT i eUpravu, ali za sve ovo nažalost nismo dobili podršku Grada Bora.”
– Šta su „pametni gradovi“ (smart cities)?
„’Pametni gradovi’ imaju za cilj da se koriste informacione tehnologije i druge neke tehnologije koji omogućavaju lakši život građana u nekoj lokalnoj zajednici. Zbog toga je izašla publikacija ‘Pametni gradovi Srbije’, gde i naši projekti zauzimaju mesto. Ja pozivam sve ljude da skinu publikaciju s interneta, dostupna je svima i besplatna, a korisna je stvar pre svega za donosioce odluka unutar lokalnih samouprava, da pročitaju kako se zapravo razvija ‘pametan grad’.”
– Kroz Vaše projekte promovišete i primenjujete „humani inženjering“, šta on predstavlja?
„’Humani inženjering’ je preko 30 godina aktuelan na teritoriji cele Evrope, a to zahteva da se celokupan saobraćajni i infrastrukturni prostor prilagodi krajnjim korisnicima. ‘Humani inženjering’ sastoji se od niza saobraćajnih, građevinskih, arhitektonskih i urbanističkih mera koje čine da grad zapravo bude pristupačan.”
– Trenutno se nalazimo u dekadi bezbednosti saobraćaja koju su proglasile Ujedinjene nacije, kavo je stanje bezbednosti saobraćaja u Timočkoj Krajini i da li ima mogućnosti za napredak?
„Trenutno smo u dekadi koju su proglasile Ujedinjene nacije, koja važi od 2021. do 2031. Kod nas u Timočkoj Krajini jedine mere ka bezbednosti saobraćaja sprovode policijske uprave – to su mere kontrole i regulisanja saobraćaja, dok se ostale mere ne primenjuju. Nijedan grad nema katastar signalizacije, nema akcione planove za bezbednost, nema strategije za bezbednost saobraćaja. Cilj je da se ova nova dekada upravo posveti ranjivim učesnicima u saobraćaju, da se radi na poboljšanju pešačke infrastrukture, biciklističke infrastrukture, infrastrukture za osobe sa invaliditetom i to je ono što naše Udruženje ’Sigurne staze’ zapravo zagovara.”
















Samo automobile i vide zapravo. O pesacima, biciklistima i ostalim nacinima kretanja tu i tamo
Comments are closed.