Epidemiološka situacija se pogoršava iz dana u dan. Stroge mere zaštite od korona virusa se najavljuju, ali se ne preduzimaju.
Ogorčenje naroda zbog ponašanja političara i nedoslednog sprovođenja mera zaštite od korona virusa, pre svih onih koji ih kreiraju i donose, posebno političara koji sede na čelu kriznih štaba. Oni su praktično ukočili dalju borbu protiv virusa COVID-19.
To se najbolje pokazalo u praksi prestonice, gde postoje specijalizovane protiv-epidemijske institucije i najviše kadra, a postala je najveće žarište iz koga se na sve strane širi korona virus po Srbiji.
Ista je situacija i sa Novim Sadom, Kragujevcem i Nišom u kojima postoje Instituti za javno zdravlje sa epidemiolozima koji su najpotrebniji za suzbijanje epidemije korona virusa. Da li je moglo biti bolje?
U takvoj situaciji posebno se potencira nošenje zaštitnih maski u celoj zemlji i odgovornost pojedinca za gašenje epidemije! Skupa je zaštitna maska za pojedinca. U Kini se dele besplatno. Najviše se rasipa novca na maske, a rezultati nisu srazmerni upotrebljenom novcu.
Efikasnija mera je držati rastojanje u kontaktu sa drugim osobama najmanje do dva metra. Pranje ruku je korisnije od rukavica za koje takođe treba potrošiti pare. Sve skupa deluju dobro i štite od korona virusa, ako se dosledno sprovode.
Svetska zdravstvena organizacija predlaže ofanzivnije mere da bi se dobio zadovoljavajući rezultat. ONA NALAŽE: OTKRIVAJ, TESTIRAJ, ANKETIRAJ, LEČI, DRŽI POD NADZOROM.
To su mere koje bi trebalo država da sprovede. Sprovode se samo dve. Otvaraju se bolnice i leče bolesnici od virusa COVID-19. U bolnicama se ne suzbija epidemija. Testiranja čiji rezultati kasne, doprinela su razbuktavanju epidemije.
Za preporuke Svetske zdravstvene organizacije i ofanzivnu taktiku protiv korona virusa nema dovoljno kadrovskih mogućnosti. Epidemija se suzbija u zajednici gde i nastaje. Tamo bi išli lekari i zdravstveni radnici. Ali, nema dovoljno lekara.
Epidemija se ne suzbija naredbama i parolama, epidemiju suzbijaju lekari. Na početku epidemije zapošljen je jedan broj lekara (ne u stalni radni odnos), a onda se stalo. Objašnjenje ministra pre neki dan, u vezi s tim, bilo je da prema broju stanovnika i onome šta treba da se radi – lekara ima dovoljno.
Ako ih ima dovoljno onda neka krenu u narod i sprovedu preporuku Svetske zdravstvene organizacije.