Društvo Ivanjdan: Praznik Svetog Jovana Krstitelja, venci od cveća i običaji za zdravlje...

Ivanjdan: Praznik Svetog Jovana Krstitelja, venci od cveća i običaji za zdravlje i ljubav

Свети Јован Претеча / Ивањдан

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas, 7. jula, slave veliki praznik, Ivanjdan, dan posvećen rođenju Svetog Jovana Krstitelja. Venci od ivanjskog cveća, pesma devojaka i kićenje kuće za zdravlje ukućana samo su neki od običaja koji prate Ivanjdan, u narodu poznat i kao „ženski praznik“.

Ivanjdan je hrišćanski praznik kojim se obeležava rođenje Svetog Jovana Krstitelja, 7. jula po gregorijanskom, odnosno 24. juna po julijanskom kalendaru.

Jovan se naziva Krstiteljem jer je u reci Jordan krstio Gospoda Isusa Hrista, ali i Pretečom, jer je najavljivao Hristov dolazak i pozivao ljude na pokajanje.

Crkva više insistira na pokajanju radi večnog života, dok se narod radije bavi ovozemaljskim „životnim pitanjima“, zdravljem, prijateljstvom i, poslednje, ali ne i manje važno, ljubavlju.

Zaštitnik kumstva i pobratimstva

Srbi posebno poštuju Jovana Krstitelja kao zaštitnika kumstva i pobratimstva. Narodno praznovanje Ivanjdana potiče iz prethrišćanskog perioda, od ratarskog kulta u kojem se slavi Sunce, koje u vreme letnje dugodnevice isijava najveću snagu, kao i početak žetve.

Na dan ovog velikog sveca praktikuju se različiti običaji. Jedan od njih je pletenje venčića od poljskog bilja i cveća, kojima se kite kapije.

Venčići se čuvaju do narednog Ivanjdana, a bilje se, zbog blagotvornog uticaja, koristi i u ishrani.

Vencima od ivanjskog cveća pokazuje se da je priroda u svom razvoju došla do najviše tačke, sredine leta, i da se time „ovenčala“.

U predvečerje Ivanjdana, u mnogim slovenskim krajevima, po brdima su se palile ivanjske vatre, oko kojih se igralo i pevalo.

U Timočkoj Krajini, čim svane Ivanjdan, ljudi odlaze na livadu i zarivaju glavu u rosnu travu, kako bi, prema narodnom verovanju, obezbedili dobro zdravlje tokom cele godine.

Ipak, možda „najpoštovaniji“ deo običaja upražnjavale su devojke, a moguće je da to i danas čine.

Devojke su gatale da li će se te godine udati i ko im je suđenik. Ponegde na taj dan udavače stave u lonac malo zemlje i poseju nekoliko zrna pšenice, pa na Petrovdan gledaju kako je klijalo. Ako su pšenične klice savijene kao prsten, devojke se nadaju prstenovanju.

Postoji i verovanje da se na taj dan može videti lik budućeg bračnog partnera, suđenika. Naime, u poslednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a zatim ga, zajedno sa ogledalcem i malo ivera, staviti pod jastuk kako bi se u snu pojavio lik suđenika.